Marko Antun de Dominis, Dalmatinac, Rabljanin, star 30 godina, dobra zdravlja, ušao [u Družbu Isusovu] 1579., studirao filozofiju i sada dvije godine teologiju, poučavao 4 godine humanističke nauke i dvije godine matematiku.
Dokument iz Arhiva Družbe Isusove; Ven. 37, fol. 33 r. 1590. Collegium Patavinum
Marko Antun de Dominis, rođen je 1560. godine u gradu Rabu u uglednoj plemićkoj obitelji de Dominis, kojoj korijeni sežu u rana stoljeća rapskog srednjovjekovlja i koja 1437. godine poveljom cara i kralja Žigmunda Luksemburškog stječe naslov palatinskih grofova.
Karta Liburnije
autor Petrus Bertius, graver i izdavač Jodocus Hondius Mlađi; Amsterdam, 1618.
HPM-80941
Karta Liburnije manjih dimenzija s prikazom sjeveroistočne jadranske obale i unutrašnjosti, koju je izvorno urezao Jodocus Hondius Mlađi za tisak Bertiusovog atlasa Tabularum Geographicarum Contractarum. Ovaj primjerak karte s francuskim tekstom i prijevodom na poleđini karte, „La Géographie racourcie de Pierre Bertius“, datira iz 1618.
Palača Dominis u Srednjoj ulici u Rabu (rodna kuća Marka Antuna de Dominisa)
fotografije: Petar Lupić, 2025.
vlasništvo: Petar Lupić, Grad Rab
Palača Dominis u središtu grada Raba (Srednja ulica), građena je u 15. stoljeću. Na pročelju palače su renesansni prozori iz radionice Petra Trogiranina, autora osmerokutne krstionice u katedrali u Rabu (1497.) te grb obitelji Dominis iz radionice Andrije Alešija.
Pečati (otisci pečatnog prstena) rapske plemićke obitelji de Dominis
(16. studenog 1602. - listopad 1616.)
HPM/PMH-16721
Pečati s grbom s dvije šestokrake zvijezde i inicijalima "CD". Uz pečate priložen papirić s tekstom (rukopis Mijata Sabljara): "Otisak prstena od Dominisa zlatna srebrnom pločom kod g. [Jere Košćine] u Bagu [Karlobag]".
Uspoređujući tekst uz pečate s bilješkom iz paške knjižice Mijata Sabljara, vidljivo je da su četiri pečata koja se čuvaju u Hrvatskom povijesnom muzeju otisci opisanog pečatnog prstena: „Bag (Karlobag) Zlatni prsten srebrenom pločicom i grbom od Dominis-a, sa strane C–D u 1om polju i četvrtom dvoglavni orlo do polovice u 2 i 3im zvizda, gospodin iz Karlobaga kupio ga u Rabu za 14 fiorina …“ Na drugom mjestu zapisao je ime tog karlobaškog kupca, trgovca Jere Košćine. (SABLJAR, MIJAT, Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Rab, bilježnica 5, str. 1)
Mijat Sabljar (1790-1865.) je bio član odbora Družtva za jugoslavensku povĕsticu i starine. Zauzimao se za osnutak Narodnoga muzeja u Zagrebu (danas Hrvatski povijesni muzej, Arheološki muzej u Zagrebu i Hrvatski prirodoslovni muzej), utemeljivši svojim darovima brojne zbirke, među njima i sfragističku.
U dokumentima od 13. do 15. stoljeća obitelj de Dominis je zabilježena u oblicima de Damine, Demigne, Demine, Demme, Dimine, Dimino, Dumine, a poslije prevladava latinizirani oblik de Dominis. Kao palatinski grofovi Svetoga Rimskog Carstva (od 1437.), rapska obitelj de Dominis stječe pravo imenovanja javnih bilježnika, redovitih sudaca i proglašavanja zakonitim osoba rođenih u izvanbračnim vezama. Tim su se pravima Dominisi služili sve do 1613. godine, i sam nadbiskup Marko Antun de Dominis imenovao je bilježnike po carskoj ovlasti na temelju obiteljske povlastice.
Marko Antun odrasta u humanističkom ozračju svoje obitelji. Otac Jeronim bio je pravnik i pjesnik, a majka Marija dolazi iz venecijanske obitelji Vellutelli i glasovite talijanske obitelji Theobaldi de Placentia, iz koje je potekao papa Grgur X. (Teobaldo Visconti, 1271-1276.).
Pečat Dujma IV. Frankopana i Grafički portret pape Grgura X.
pečat (vosak): oko 1452.; grafika (bakrorez i bakropis): Italija, druga polovica 17. stoljeća
HPM/PMH-25994; HPM/PMH-22282
Na pečatu u štitu (lijevo) je starija varijanta grba Frankopana s šestokrakom zvijezdom, koja se nalazi i na grbu plemićke obitelji de Dominis. Oko 1600. godine, Marko Antun de Dominis sastavlja rodoslovlje svoje obitelji Arber Frangipana sive de Dominis. Međutim, navode da Dominisi potiču od loze krčkih knezova (kasnije Frankopana), treba uzeti s oprezom.
Papa Grgur X. sazvao je Drugi lyonski koncil (1274.) radi pripreme križarskoga pohoda i radi unije s istočnom Crkvom. Na tom je koncilu donesena odredba o konklavama u izboru pape.
Obitelj de Dominis bila je vrlo utjecajna i dobrostojeća, a njihovo se bogatstvo sastojalo od velikih zemljišnih posjeda i stambenih objekata na otoku Rabu te solana na Rabu i Pagu. Članovi obitelji bili su visoko pozicionirani na crkvenim i svjetovnim dužnostima, neki od njih istaknuli su se kao zapovjednici tijekom sukoba s Osmanlijama, a sudjelovali su i u bitci kod Lepanta 1571. godine.
Razglednice grada Raba
20. stoljeće
HPM-101079 / 629, 632, 637, 638, 645, 2164
Nakon stečene osnovne naobrazbe u rodnom gradu, Marko Antun de Dominis na daljnje školovanje odlazi u talijansku Novellaru gdje se pridružio Družbi Isusovoj 1579. godine. Filozofiju studira u Veroni gdje je uz pohađanje nastave predavao humanističke predmete studentima nižih godina. Za vrijeme boravka u Italiji, u doba ‘kasne’ renesanse i humanizma, Dominis je stekao obrazovanje uz pomoć kojeg je oblikovao široke intelektualne interese.
Karta Italije
autor Giacomo Gastaldi, izdavač Abraham Ortelius; Antwerpen, 1570.
HPM/PMH-3846
Karta Italije i istočne jadranske obale s označenim Venecijanskim zaljevom („Golfo di Vinetia“). Flamanski kartograf i izdavač, Abraham Ortelius, uvrstio je ovu kartu u svoj atlas Theatrum orbis terrarum (1570.), a koja je zapravo kopija karte pijemonteškoga kartografa Giacoma Gastaldija IL DISEGNO DELLA GEOGRAFIA MODERNA DE TVTTA LA PRO VINCIA DE LA ITALIA..., objavljene 1561. godine u Veneciji.
Također je svestrano obrazovanje pobudilo u njemu istraživački duh te je tražio od crkvenih poglavara da ga pošalju u prekomorske misije. Dominis u razdoblju od 1587. do 1591. godine ipak ostaje u Italiji te nastavlja svoje daljnje obrazovanje u Padovi na isusovačkom sveučilištu (Collegium Patavinum) studirajući teologiju, te istovremeno radeći kao lektor matematike i prirodopisa. Sam Dominis o tome kaže:
Prije nego sam postao svećenik, postavili su me na javnu katedru matematičkih nauka u Padovi, gdje se na moja predavanja stjecao velik broj slušalaca.
Razglednica Verone i fotografija Padove, 1996.
privatno vlasništvo
Na isusovačkom padovanskom učilištu matematika se nije predavala, barem ne javno, prije nego je na njemu profesorom postao Marko Antun de Dominis. Vidljivo je iz sačuvanih kataloga da je u školskoj godini 1588/1589. mladom isusovcu Dominisu bilo povjereno poučavanje toga predmeta. Rektor Ludovicus Gagliardi posebno ističe njegov značajan napredak u studiju matematike: "...in mathematicis satis profecit..." Dominis se može smatrati inicijatorom matematičke tradicije u čitavoj isusovačkoj venecijanskoj provinciji.
Sveučilište u Padovi krajem 16. stoljeća jedno je od najuglednijih europskih sveučilišta, tako da je Dominis u okruženju intelektualaca bio upoznat sa svim novostima u znanosti – otkrivene su nove metode: promatranje, istraživanje, eksperimentiranje, indukcija, a sve pod parolom “znanje je moć”. Također dolazi do oživljavanja antike (aristotelizma i novoplatonizma). Uz redovničke dužnosti Dominis piše koncepciju za dva fizikalna djela koja će biti završena i objavljena kasnije, tek početkom 17. stoljeća. U djelu De radiis visus et lucis in vitris perspectivis et iride (O zrakama vida i svjetlosti u zrakama i dugi), objavljenom 1611. godine u Veneciji, Dominis raspravlja o teoriji leća, dalekozora i duge, dok se u djelu Euripus seu de fluxu et refluxu maris sententia (Eurip ili mišljenje o plimi i oseci mora), tiskanom u Rimu 1624. godine bavi plimom i osekom mora te se tvrdeći da Zemlja ima oblik kugle protivi ondašnjem mišljenju da je oblik Zemlje nepravilan. Tim temama su se tada bavila sva ugledna imena znanosti u Europi, npr. Galileo Galilei (1564-1642.) i Johannes Kepler (1571-1630.).
Lederbrille (naočale) i Globusi neba i zemlje
naočale: kasno 16. stoljeće; globusi: Willem Janszoon Blaeu; Amsterdam, 1617-1619.
vlasništvo: Zavičajni muzej Biograd na moru, ZMB-G-252-255 (Lederbrille)
globusi: HPM/PMH-23846, HPM/PMH-23847
Lederbrille (naočale) potječu s venecijanskog trgovačkog broda koji je na putu za Carigrad (Istanbul) potonuo kod otočića Gnalić (Pašmanski zaljev) 1583. godine, a čuvaju se u Zavičajnom muzeju Biograd na Moru. To je važno otkriće jer po količini utrostručuje broj uopće poznatih primjeraka.
Pretpostavlja se da globusi potječu iz biblioteke Zrinskih u Čakovcu, a dio su fundusa Hrvatskog povijesnog muzeja. Ovi su predmeti dokaz da su teme optike, oblika zemlje i astronomije bile u fokusu znanstvenicima 16. i 17. stoljeća.
Završetkom studija 1592. godine Dominis odlazi u Bresciju na isusovački Collegium Brixiense gdje podučava retoriku, logiku i filozofiju. Iz Brescije odlazi u Rim gdje dolazi do preokreta u njegovoj karijeri, što je uzrokovano pogibijom njegova stričevića (bratića) senjskog biskupa Antuna de Dominisa 1596. godine pod Klisom u borbi protiv Osmanlija. Od tog trenutka njegov znanstveni i redovnički život pada u drugi plan te započinje razdoblje njegova napretka u crkvenoj hijerarhiji, ali i na području javnog, političkog i diplomatskog djelovanja.
